Bururet

Najdraza mi scena iz scenarija kojeg sam pisala sada vec davno.
Svim mojim bivsim studentima, ovako iz daljine:
"Drzite se zlatnog reza, jer ljudi odu, ali djela ostaju."
www.facebook.com/share/r/17x2...

Hajd i skandal al bas nepismen clank. Neke recenice kao da su sa goofle translate....
Tuga izgledno.

Ova mreza, ona mreza... u svaku se zapletes.. eventually.

Ne znam vise sta da mislim, oni koji su ovdje bi voljeli da su tamo, oni koji su tamo bi voljeli da su nedje drugo. Ja koja sam ovdje bih voljela da sam ovdje i tamo istovremeno. Ali isto tako bih voljela da ne moram da biram.
Birati je naporno.
Misliti je outdated.
Ne nije x/bsky paralela.

Kharms je referenca i sve je to znak da...

Uvijek sam zeljela Bonsai tree, od nekih tinejdzerskih dana, uvijek imala taj subliminally afinitet prema kulturi asimetrije i yugena, kao skrivene ljepote.
Al prevelika obaveza da shvatis da nisi u stanju mentalnom, niti duhovnom, odrzavati ga.... pa vako kad ga vidim uzdahnem do nekoliko dubina.

Some roads are long, and for some, you wish to walk them again.

Toronto in October.

You walk the roads for the first time, and you feel time... only time.
Then you walk the roads as many times as the destination is needed and you feel as if the road is not there for it to be walked, but filled with memories of necessities to belong, to discover, to pave memories...

Why is it that the skin-deep cuts hurt, if not the most, then somehow, the pain lingers longest?

Ove potmule glavobolje su akumulirana introspekcija.

Onaj kojizna kolko nezna

Ne mogu sve cinjenice da pofatam...
Suma u komunikaciji.

A nije, samo se u sve mjesala.
Al zato nece niko burureta, pa sada merakam na meraji.

Ma dosadno je to raji, oni volu da bidne tuj svegaa. Da imaju za kafe sta novog pricat.

Ovdje sam Bururet jer Isaret nije bio dovoljan.

Sorry for interrupting this heavenly abode, but I would scream this if I could, anywhere. Cause this can't be read without three thousand horrors risen instantly...

Ova ulica je bas nako bombona. A jest liepo...

Toronto fall vibes

Sign the Petition Stop the use of counter-terrorism powers against pro-Palestine activists

21 year odl Zoe, imprisoned for dismantling one of the drones that would terrorize children in Gaza.
Read her poem also.
She is more than all the words and thoughts and prayers. She is the epitome of courage ❤️

chng.it/kvnQ4Z8JLv

Mislim da si ovo namjenio Jassi, al nije kome je namjenjeno, nego kome je sudjeno hahaha

sa leptirima I suncem i cvijecem kojem nedostaje par latica... mnogo njih su bile crne, pregazene, u funkciji hoda I samo hoda, pritiskanja zemlje u koju idemo, I pazljivo birale da ne stanu na trag od granate.

od sjaja becutan kreme, posudjenosti, sklada i sarolikosti medju rusevinama i mirisom smrti, svaka je koracala svoj odredjeni broj koraka.
Neke su bile vojno bucne, zvuka kao kad se stisce mokra ulastena koza, neke su bile zenstveno drske i zadavale ritam svima okolo, neke djetinje naivne...

sto su jedni zvali zivotom, drugi osjecali kao da je smrt ja prepoznah cipele.
Cipele kao neminovnost moderniteta, kao egzistencijalni trag, kao mjerilo vremena.
U ratu su svi nosili slicnu obucu, u zavisnosti od godista, roda I uloge u drustvu.
Svaka cipela je imala pricu, od blata, od prasine,

primjecivala isuvise detalja. I osjecala ih kao svoje. A skoro svi prolaznici su gledali dolje i dalje i double negdje u neku zarisnu tacku ishodista tog apsurda kojeg zive. Hodali su nekim ubrzanim otezanim koracima, u potrebi da budu brzi I da istovremeno osjete sve. Svaki taj korak ka necem,

Jedne prilike similar sam kratki film o... cipelama. U ratu sa prozora koji je gledao na Vase Miskinovu nekad je previse mucous bilo gledati u lica prolaznika. Te bolom, beznadjem, strahom I prkosom naborane ekspresije, bilo je isuvise intenzivno gledati za mene djevojcicu koja je I tada

Procitat cu ❤️

Pola moje familije sa oceve strane su instrumentalisti klasicne muzike. Odrasla sam slusajuci i razgovarajuci o skladbama najvecih klasicara. Jedne prilike rece mi amidza: Da bi zaista shvatio sustinu muzike, moras poznavati tisinu.
Posljednju trecinu zivota proveo je sam, otkrivao muziku u tisini.

Nekako mi je najdraze kada nemam sta da kazem I slobodna sam samo da slusam. Kao istinski dramaturg, potpuno fokusirana na ono izvan, sjedim u polumraku praznog gledalista I "zapisujem misli" sto mi jedne prilike rece nas poznati glumac. Moja idealna uloga.

Pa drama, zar ne kkk

E to je vec tantalovski posao...
Lakse bih menscini otkrila nature of dark matter